Dotjerana prednja maska, novi dizajn 18-colnih alu naplataka, unutarnji retrovizor s tanjim okvirom, novi raspored funkcija u prednjim svjetlima… U posljednje vrijeme već smo se navikli da osvježenje nekog modela ne donosi revoluciju, no pristup Kije još je konzervativniji nego što je uobičajeno. Na prvi pogled gotovo je nemoguće primijetiti da je korejski crossover na bazi kompaktnog Ceeda, s podnicom uzdignutom na 18 cm, uopće prošao kroz redizajn.

Uglavnom sve je praktički isto kao i na modelu predstavljenom 2019., a razloga za neke krupnije intervencije nije niti bilo. Dizajn korejskog crossovera kojeg potpisuje Gregory Guillaume, osmišljen u Kijinom europskom dizajnerskom centru u Frankfurtu, i danas djeluje mladenački zaigrano i poletno, čak i kad je karoserija rastegnuta na solidnih 440 cm premazana bijelim lakom, koji joj zagušuje linije i ponešto sputava atrakciju. Velikih novosti nema niti u čvrsto i precizno izrađenoj unutrašnjosti, barem kad se bira oprema EX Way iz sredine ponude. Koliko god donosila sve što bi prosječan vozač želio vidjeti u automobilu, pa i ponešto više od toga (grijana prednja sjedala i upravljač, presvlake u kombinaciji kože i tkanine, kamera za vožnju unazad…), ipak je lišena unaprijeđenog sustava za detekciju vozila u mrtvom kutu, koji sad više ne samo da zvukom i svijetlom upozorava vozača na opasnost, nego i fizički sprječava prestrojavanje kad primijeti drugo vozilo. Taj sustav dostupan je tek od sljedeće opreme EX Stream, baš kao i sustav za prepoznavanje prometnih znakova, prednji parkirni senzori, veći zaslon multimedije od 10,25 inča s navigacijom… No, vozač i putnici i ovdje uživaju u primjerenoj udobnosti, a samo okruženje ne djeluje nimalo diskontno. Dapače, Korejci i ovdje potvrđuju da su dizajnerski i tehnološki danas potpuno ravnopravni europskim proizvođačima iz gornjeg ranga. 

Tko se želi počastiti s više opreme morat će uložiti još 2500 eura, koliko je skuplji paket EX Stream. Potrebe za većim doradama nije bilo niti kad je riječ o vozačkim detaljima, pa vozač i dalje može računati na fino izbrušen ovjes sa stražnjim multilinkom i prednjim hidrauličnim amortizerima, koji omogućuju precizno upravljanje i primjerenu udobnost na lošijem kolniku. Iako pristojno izdignut od tla, XCeed se sasvim lijepo ponaša u zavojima i spremno drži zadani pravac, a ugodu u vožnji podižu i prilično izravan upravljač s tek 2,5 okreta među krajnjim točkama te šarmantno precizni 6-stupanjski ručni mjenjač koji omogućuje šetnju kroz stupnjeve bez i najmanjeg otpora.

Posebna je, međutim, priča četverocilindarski turbobenzinac 1.5 koji u praksi radi toliko uglađeno i mirno da vozač u početku nema osjećaj da nudi više nego pristojnih 160 KS i 253 Nm. Djeluje čak i pomalo plaho i suzdržano na nižim okretajima, koliko god tehnički podaci otkrivali da maksimalan moment nudi već na 1500/min. Svoje pravo lice pokazuje tek kada ga se malo jače zavrti, kao da je riječ o atmosferskom motoru. Da ipak nije mrtvo puhalo pokazuje i podatak o ubrzanju do stotke za 9,1 sekundu, kao i maksimalna brzina od priličnih 220 km/h. Kako god, vozaču će u konačnici ponuditi puno više adrenalina u vožnji od osnovnog trocilindarskog turbobenzinca 1.0 T-GDI sa 120 KS, iako treba znati da pri ambicioznijoj vožnji potrošnja poprilično skače.

XCeed ima puno aduta, a jedan od njih svakako je već opjevano Kijino jamstvo na 7 godina ili 150.000 km. Dodatni plus? Ima ga na lageru i isporučuje se bez čekanja Iako izdignut od tla 18 cm, XCeed se lijepo ponaša u zavojima i spremno drži zadani pravac, što je zasluga i fino podešenog ovjesa s multilinkom straga. 

Za pregled izvornog članka preuzmite donji pdf

Prenesite prilog