Znate onu narodnu: razbijeno ogledalo znači sedam godina nesreće? Time se vjerojatno mislilo da je ogledalo bilo izuzetno skupo i da je prosječno domaćinstvo trebalo sedam godina odricanja kako bi ga kupilo. Danas takvo dugoročno planiranje nije potrebo. Auti se kupuju ili za gotovinu (tko ima) ili uz razne oblike financiranja koji mogu trajati do sedam godina. Ni tu nema ništa nova. Kijina novost je sedmogodišnje jamstvo uvedeno cee'dom i sad je ta politika (koja je, usput rečeno, dala sijajne rezultate) proširena i na Sportage. Tehnički brat blizanac Hyundai Tucsona tako je jedini auto u klasi koji se nudi uz toliko dugotrajno jamstvo. To je znak koliko je samopouzdana tvrtka koja ga proizvodi. Kao što je slučaj u ostalim klasama, i ovdje se pokazuje da Kia svoje proizvode bolje prilagođava europskom ukusu i da je isti auto s njenom značkom dinamičniji proizvod.
Sportage se vrlo malo naginje u zavojima, ovjes je ugodno krut kompromis između dobrog ponašanja na cesti, udobnosti i dovoljne trakcije po lošim podlogama koje će barem jednom u životu vidjeti pod kotačima. Od kojih pogonski mogu biti samo prednji, ili sva četiri kao na testnom primjerku. Ako se radi o 4x4  inačici, onda se koristi sistem s elektromagnetskom spojkom koji samo u slučaju potrebe uključuje stražnju osovinu. Za osobito teške uvjete pri brzinama do 40 km/h može se 'zaključati' pogon na sve kotače u 4x4 modu i isključiti ESP. Nije nikakva senzacija, ali navlas isti sistem koriste gotovi svi suparnici s Dalekog istoka. Dovoljno efikasno i prikladno za svakodnevnicu; nema ni redukcije mjenjača čija je ručica inače precizna i laka, iako ponekad zapne. 
Zato je vrlo dobar upravljač. Nije više lagašan kao nekad, već odmjeren i primjeren. Ista se stvar može reči i za dvolitreni CRDi turbodizelaš koji razvija 150 KS i 310 Nm. Prava mjera za Sportage koji s tim motorom može biti udoban putni automobil. Najveća brzina je sasvim dovoljna, dapače i s one strane zakona (180 km/h), ali za njom ne treba ni čeznuti. Naime, tad potrošnja raste nebu pod oblake i bez problema prelazi 10 l/100 km.
Mnogo je ugodnije, i novčaniku i putnicima, krstariti brzinama do nekih 120 km/h.
Manje je ugodan dodir prednje konzole koja je napravljena od tvrde plastike. Sportage zato briljira u stražnjem kraju; stražnja se klupa može preklopiti trećinski, a spuštanjem naslona nastaje posve ravan pod. To je zahvat jednim potezom ruke, ono što je Mazda svojedobno nazvala karakurijem. Doista sjajna stvar, baš kao i plastična kadica iznad rezervnog kotača (mini, nije punih dimenzija) za sitnice ili, ako se izvadi iz ležišta, za prljave cipele i mokre sportske rekvizite. Na njih se mislilo i kod oblikovanja petih vrata; staklo se može otvoriti zasebno.
Koliko to košta? Novi Sportage starta (nakon oduzimanja svih popusta beneficija) pri 152.500 kuna. Za taj novac dobivate benzinca sa 142 KS i prednjim pogonom. Dizelaš je znatno skuplji; on traži 193 tisuče kuna za inačicu s prednjim pogonom. Tko želi sve pogonske kotače, mora posegnuti dublje u džep: 204.700 kuna. A tko se želi počastiti top modelom kakav je bio na testu, on mora računati s izdatkom od 219.740 kuna. Za potpuno opremljen SUV sa sedmogodišnjim jamstvom korektna cijena? Da i ne; Sorento se s više snage nudi po 193 tisuče kuna. Ali nema sedam godina jamstva. Odluka je samo na vama.